Iskrenost u svijetu osjećanja uvjet je za zdravlje, za razvoj i stjecanje integriteta. Potrebno je, na prvom mjestu, biti iskren prema sebi. Također treba biti iskren prema drugima, otvoreno razgovarati, ali ne tako što ćemo drugima govoriti o svojim negativnim osjećanjima uz ružne riječi koje to obično prate. Dobro je u takvim razgovorima koristiti rečenice koje počinju sa ja, a ne sa ti, i da preuzmemo odgovornost za vlastita osjećanja. Bez obzira na to što je netko uradio nešto što nas zaista ljuti, to osjećanje ljutnje je samo naše. Kada optužujemo drugu osobu zbog svojih osjećanja, najčešće zauzvrat dobivamo isto takvo optuživanje. Međutim, kada ljudi nastupaju na pozitivan način, razgovaraju sa željom da jedni drugima pomognu, osjećanja se mogu objasniti i jasno odrediti u atmosferi suosjećanja, pa ih tako možemo i razumjeti.
Ponekad želimo zaštititi djecu od svojih problema, pa skrivamo od njih ono što zaista osjećamo.govorimo im jedno, dok naše tijelo saopćava drugo. Dijete je tada zbunjeno i uznemireno. Sjetimo se koliko se neprijatno osjećamo kada znamo da osoba kojom razgovaramo nije potpuno iskrena. Ona nas sprečava da je stvarno razumijemo i zapravo nas zbunjuje. Isto to događa se sa djetetom kada prema njemu nismo otvoreni. Time ga učimo da ne vjeruje svojim osjećajima.
Iskrenost i zajednički trud da prihvatimo jedni druge sa svim našim osjećanjima biti će nagrađeni produbljivanjem odnosa i osvajanjem novog prostora za bliskost i ljubav.
. . . . 
roditeljski bijes
